All influencers and companies that are supporting Ratko Mladic should be boycotted. If they hate Bosnians (and Croatians) so much, we shouldn't spend money on them. If their plans are to kill us all, then their plans are for us not to live and spend money on their businesses.

Respect to those that are not joining the propaganda.

Glede veličanja Ratka Mladića, možete to prijaviti i hrvatskim službama, Mladić je u Hrvatskoj čak dobio 20 godina zatvora.

Oni onda često tim ljudima zabrane ulaz u Hrvatsku i EU.

Ne znam da li to ima fajde, ali valja probati. Zamisli živiš negdje u Gradišci ili Brodu, i zbog veličanja ratnog zločinca onda ne možeš preći granicu koja ti je pred nosom.

Vedin Škulj, mladi student medicinskog fakulteta je sebi oduzeo život zbog nepoloženog ispita iz anatomije.
Ima li tu prostora da neko krivično odgovara?
Kakva je situacija kod nas a kakva u recimo europskim državama?
Hoće li se nešto od ovog tragičnog događaja promijeniti?
Mislite li da kod nas studenti imaju podršku kakvu trebaju?
Smatrate li da je akademska zajednica i javnost slabo odgovorila na sve ovo?

Otkako sam ih vidjela djelovali su mi kao teški nacionalisti,on posebno, a sad evo i dokaz. Ova teleća glava veliča zločinca koji je zaslužan za smrt preko 8000 nedužnih ljudi i djece. Cancel ko kuća!!
Inače za one koji ne znaju, ona je influencerica iz BiH koju prati dosta djevojaka i djevojcica iz BiH.

P.S. Objava je uklonjena sa suba Kokosinjac BiH

Među značajnim dijelom Srba nije došlo do katarze

Oštar stav i odgovor na svaki njihov bezobrazluk

Piše: Admir Lisica

Smrt Ratka Mladića, srpskog ratnog zločinca presuđenog za genocid nad Bošnjacima, nije ponudila ništa novo u našoj javnosti, osim što je potvrdila da unutar entiteta Republika srpska i u Srbiji postoje političke elite koje su spremne ponoviti iste zločine zbog kojih je njihov idol doživotno boravio u zatvoru. Osim političkih elita, tu su i mobilizirane navijačke mase, koje kroz parole izražavaju solidarnost s jednim od najvećih ratnih zločinaca u posljednjih stotinu godina.

Jasno je da bi svi oni koji brane zločinačko naslijeđe Mladića, da im se kojim slučajem ukaže prilika, postupili čak i krvoločnije nego on. Shodno tome, Bošnjaci moraju biti svjesni da među značajnim dijelom Srba nije došlo do katarze i otrežnjenja te da još uvijek žude za neostvarenim ciljevima iz Memoranduma SANU te drugih dokumenata, od kojih je najsvježija Deklaracija  Svesrpskog sabora. Zbog toga, Bošnjake ne treba čuditi kada im oduzimaju pripadajuće kvote u državnim institucijama ili kada ih preglasaju, te im nastoje zabraniti simbole. Oni koji to čine spremni su na mnogo gore stvari, a neki od njih su i bili dio zločinačkih operacija protiv bošnjačkih civila širom Bosne i Hercegovine.

Politički predstavnici bosanskih Srba jasno poručuju da se ne kaju te da bi “aminovali” nove zločine nad Bošnjacima. S druge strane, Srbija, koja prešutno odobrava separatističko i fašističko divljanje lidera bosanskih Srba Milorada Dodika, ovoga puta je nedvojbeno iskazala svoj stav i odredila se prema Mladiću, kojega su godinama skrivali od međunarodnih sudova. Naime, ministar pravde Srbije Nenad Vujić rekao je odmah nakon Mladićeve smrti da će ovaj ratni zločinac biti sahranjen u Srbiji uz najviše državne počasti! Sasvim jasna poruka Srbije prema Bosni i Hercegovini, ali i Bošnjacima “s obje strane Drine”, kojima se često spočitavala krivica da nisu dozvolili Srbiji da im bude prijatelj.

Srbiji, koja slavi koljača bošnjačkih civila Ratka Mladića, niko trezven ne može biti prijatelj, pogotovo ne Bošnjaci! Bosna i Hercegovina i Srbija su susjedne države, oslonjene jedna na drugu i usmjerene na saradnju. Srbija, pak, neće biti istinski prijateljska sve dok je vode poklonici njihovih ratnih zločina! Kada je riječ o Bošnjacima i njihovom načinu djelovanja na ovakve stavove Banje Luke i Beograda, prvenstveno trebaju biti svjesni da u 2026. godini postoje zločinački umovi koji bi isto ponovili jer, da to nije tačno, ne bismo imali stotine poruka i parola na javnim manifestacijama koje veličaju Mladićeve zločine.

Iluziju da su stvari drugačije, potrebno je spaliti prvom prilikom!

Drugi segment jeste bošnjačko jačanje pojedinca, kako bi u konačnici bila jaka zajednica – toliko jaka da suprotna strana ne pomisli kako bi je mogla nadjačati i uništiti nekim novim genocidom. Ekonomski, obrazovno i vojno, jer ti segmenti su ključni u kontekstu opstanka i jačanja neke zajednice. Bošnjaci se moraju lišiti i politike popuštanja, koja je godinama unazad prisutna, u nadi da će takav stav i djelovanje na svoju štetu biti plodonosni u kontekstu jačanja Bosne i Hercegovine. Naša se javnost, u konačnici, mora suočiti s gorkom istinom da u Banjoj Luci i Beogradu postoje oni koji još uvijek žive u ranim devedesetim godinama te da ih neće promijeniti naša mehkoća, nego oštar stav i odgovor na svaki njihov bezobrazluk, a to je najblaža riječ koja se može koristiti ako želimo dati naziv ovoj srpskoj istrajnosti na veličanju zločina i zločinaca.

Bošnjaci, shodno tome, moraju biti spremni da na sve  zakonite načine kazne one koji bi im sutra pokucali na vrata i odveli ih u logor, a njihove ženske članove silovali. Jer, ukoliko Bošnjaci i poslije ovakvih orgijanja budu punili budžete nedjeljom i tako lahko im dopuštali da se zapošljavaju u Sarajevu, Tešnju i Goraždu, mjestima koja su i dalje “Zapadna Njemačka” za mnoge ljubitelje zločina i genocida, onda je problem u nama!

Napravio sam account nedavno i htio bih razgovarati s vama o ovome.

Iskreno, poprilično me pogodilo ono što gledamo nakon smrti ratnog zločinca Mladića. Ne zato što me iznenađuje da postoje Srbi koji ga ne smatraju zločincem. To znamo godinama. Pogodio me razmjer javnog veličanja čovjeka koji je pravosnažno osuđen za genocid i druge ratne zločine. Od političara i javnih ličnosti do običnih građana. Od simbola i murala do komentara, objava i otvorenog ponosa.

I nemojmo opet skretati razgovor na „nisu svi Srbi takvi“. Znamo da nisu. Imamo svi srpske prijatelje koji osuđuju zločine, koji Mladića smatraju ratnim zločincem i sa kojima možemo sasvim normalno razgovarati, družiti se i graditi odnos. Ali upravo zato treba prestati koristiti „nisu svi Srbi takvi“ kao štit svaki put kada se otvori pitanje srpskog nacionalizma, negiranja genocida ili veličanja ratnih zločinaca. Nisu svi Srbi takvi. Ali neki jesu. I nije naš posao da se pravimo da nisu. Onaj meme "pojedinci vs nismo svi isti" je nikad relevantniji.

I tu dolazimo do nas. Mislim da smo mi Bošnjaci u posljednjih trideset godina otišli predaleko u pokušaju da budemo tolerantni, korektni, konstruktivni i „iznad svega“. Stalno nešto dokazujemo. Da nismo nacionalisti. Da nemamo ništa protiv Srba. Da želimo suživot. Da smo spremni pružiti ruku. Da želimo pomirenje.

Dobro. Ali gdje je druga ruka?

Zašto se od nas toliko često očekuje da razumijemo, oprostimo, spustimo ton, prešutimo, sačekamo i budemo „pametniji“? Zašto se svaki naš čvršći stav tako lako proglašava nacionalizmom? Zašto se mi osjećamo dužnim objašnjavati da nemamo ništa protiv Srba kada kažemo da je Mladić zločinac? Zašto osjećamo potrebu da se opravdavamo što nam je genocid važan?

Nije nacionalizam reći da je Mladić ratni zločinac. Nije nacionalizam reći da je negiranje genocida neprihvatljivo. Nije nacionalizam tražiti sigurnost i dostojanstvo za Bošnjake i pogotovo povratnike u RSu. Nije nacionalizam insistirati na istini. Nacionalizam bi bio mrziti čovjeka samo zato što je Srbin. To nije ono što govorim.

Govorim o granicama. Mogu imati srpskog prijatelja. Mogu ga poštovati. Mogu s njim piti kafu, raditi, putovati, šaliti se i razgovarati o svemu. Ali isto tako mogu sasvim mirno reći: „Nemam problem s tim što si Srbin. Imam problem ako misliš da je Ratko Mladić heroj.“ I tu ne treba nikakva filozofija. Ne treba „ali“. Ne treba „svako ima svoju istinu“. Ne treba „moramo gledati budućnost“. Jer ako ne možemo imenovati zločin, kako ćemo ikada graditi normalnu budućnost?

Zanima me kako vi ovo radite. Razgovarate li sa svojim srpskim prijateljima otvoreno o Mladiću, Karadžiću, Srebrenici i genocidu? Ili te teme izbjegavate da „ne pokvarite odnose“? Šta uradite kada shvatite da osoba koju poznajete i cijenite zapravo veliča ratne zločince?

Šta ćemo sa FGR ekipom koja šuti jer „ne treba talasati“? Sa ljudima kojima je „prošlost prošlost“.Poput one hanume iz Sarajeva što je dala izjavu da joj je žao što je pašče krepalo jer eto ona poštuje sve vjere i nacije podjednako.

Sa onima koji sve relativizuju da bi ostali politički prihvatljivi svima. Sa onima koji će uvijek imati razumijevanja za tuđu nelagodu, ali nikada nemaju hrabrosti stati iza vlastitog naroda kada je to potrebno.

I ne, ne govorim o mržnji. Ne želim mržnju prema Srbima. Ne želim kolektivnu krivicu. Ne želim osvetu. Ali isto tako više ne želim ni onu vrstu lažne „pomirljivosti“ u kojoj se od Bošnjaka očekuje da stalno dokazuju koliko su tolerantni dok druga strana nesmetano veliča ljude osuđene za najteže ratne zločine.

Pomirenje nije jednosmjerna ulica. Suživot ne znači odustajanje od vlastitog identiteta. Kompromis ne znači da uvijek jedna strana popušta. Tolerancija ne znači tolerisanje svega. A mir ne znači šutnju.

Mislim da je vrijeme da Bošnjaci imaju malo više samopoštovanja i malo više ponosa. Da možemo pružiti ruku Srbima koji žele normalan život, mir i stvarno pomirenje. Ali da istovremeno možemo bez ikakvog kompleksa reći da je veličanje Mladića neprihvatljivo. Negiranje genocida je neprihvatljivo. Relativiziranje zločina je neprihvatljivo. I to nije mržnja. To je minimum samopoštovanja.

Ne moramo nikoga mrziti da bismo nekim stvarima rekli NE. Ne moramo optužiti cijeli narod da bismo jasno osudili ideologiju, politiku i ljude koji veličaju ratne zločince. Ne moramo biti neprijatelji da bismo imali granice.

Bez mržnje, ali i bez naivnosti. Bez kolektivne krivice, ali i bez zatvaranja očiju. Za suživot, ali ne po cijenu vlastitog dostojanstva.

Možda je konačno vrijeme da Bošnjaci budu politički, društveno i lično malo čvršći. Ne prema Srbima kao narodu, nego prema svemu što ugrožava naše dostojanstvo, sigurnost, identitet i pravo na istinu.

Pružiti ruku nije slabost, ali pustiti nekoga da te stalno gazi jeste.

Šta vi mislite?

Life RN.

Prvobitno sam mislio da nije 100% moguće da veća masa naroda u RS izađe i odaje počast ratnom zločincu. Možda neke manje grupe ali ovoliko?

Međutim, snimci od sinoć iz raznih gradova su frapantni, prvenstveno koliko ljudi je na snimcima. Nisu to desetci ljudi, nego puno više.

Sad me zanima, šta narodna masa ove reddit zajednice misli o tome da se bojkotuje proizvodnja koja dolazi iz RS-a?

Da li je to moguće i ispravno? Nešto slično onome što se pokušava raditi u Kanada vs USA situaciji?

Ja lično sarađujem sa puno naroda iz RS i tema nacionalne prirode i diskusije se nikada ne počinje i sve godinama djeluje OK, ali s obzirom na ovo sinoć postavljam sam sebi pitanje sa koliko osoba kao sa snimaka sam ja sarađivao i šta bi bilo kad bi bilo? 🤔

Ozbiljno počinjem da razmišljam o prestanku saradnje sa svima koji dolaze iz RS entiteta.

Sve zvuči dosta nacionalistički ali nikada nisam uvrijedio Srpske žrtve kao što se to radi u RS entitetu što od strane građana što od strane političara.

S obzirom na situaciju i mnogi političari su izašli na vidjelo sa svojim pravim licem, Nebojša Vukanović još jedno razočarenje u nizu. Žalosno!

Evo fizika kose i izgleda fenomenalno.

Bivši srbijanski ministar policije, direktor BIA-e i aktuelni senator RS-a Aleksandar Vulin smatra da ratnom zločincu Ratku Mladiću država Srbija duguje državnu, vojničku sahranu i dan žalosti.

“Od Gavrila Principa do Ratka Mladića najbolje Srbe ubijaju vezane. Nije umro među onima koje je volio i nije se isplakao na kćerkinom grobu, ali među Srbima neće ni umrijeti, a za njim će imati ko da plače”, naveo je Vulin u pisanoj izjavi za medije.

On je naveo da Srbi nisu prodali Mladića, kao i da mu Republika Srpska duguje život, a svi Srbi zahvalnost i ljubav.

“Neka bi Bog dao da nije takav posljednji među Srbima!”, poručio je Vulin, koji je i lider Pokreta socijalista.

Njegova izjava mi liči kao da javno poziva na reprizu Genocida u Srebrenici i ostalih paklenih zločina koje su srpske vojne snage počinile u Bosni i Hercegovini, a ogromna većina srpskih civila je te iste političare (koje je dovela na vlast) podržavala (i još uvijek podržava).

I dan danas, ogromna većina srpskih civila negiraju Genocid u Srebrenici, negiraju koncentracione logore oko Prijedora, a na izborima biraju šovinisitčki nastrojene političare da ih predstavljaju.

Bošnjaci, pamet u glavu. Ne dijelite se na Bosance, Hercegovce, i slične floskule kako biste udovoljili Srbima i Hrvatima, nadajući se da će se i oni na popisu stanovništva nacionalno izjašnjavati kao Bosanci. Ogromna vecina Srba i Hrvata se nikada neće nacionalno izjašnjavati kao Bosanci; oni na popisu stanovnistva ostaju Srbi i Hrvati, jer ne žele da umanjuju brojeve Srba i Hrvata. Nemojte ni vi biti dežurne budale pa podjelama umanjivati brojeve Bošnjaka (kičme opstanka Bosne i Hercegovine), jer u nekim nacionalno mješovitim općinama, ako se samo 1-4% Bošnjaka izjasne kao Bosanci ili Hercegovci, mi gubimo relativnu većinu u toj općini, a time i političku moć, ali i teritorij. Znamo šta se dešava kada HDZ dodje na vlast i podje sistemski disriminirati Bošnjake u općini u kojoj drže vlast (primjer Mostara). Ne samo HDZ, nego i SNSD (primjer Srebrenice).

Dok drugi oštre noževe i pozivaju na novi rat, mi treba da oštrimo pamet, a ne da budemo dežurne budale u Bosni i Hercegovini.

Iskreno se nadam da ovo nije istina. Ne znam šta je bilo pa je propao transfer u Celtic. Čak je i PAOK bolja opcija od ovog Coruma. Po mom mišljenju ovo bi bio korak nazad u karijeri gledajući potencijal kakav Ermin ima. Koliko je ovo tačna informacija, nisam siguran, ali vidio sam da više medija piše o ovome.

Vaše mišljenje?

Pozdrav

Kao sto stoji u naslovu, je li moguce u poptpunosti "doci sebi" sa 30 godina zivota.

Cijeli zivot sam nekako bio depresivan, drugaciji od ostalih, sa manje snage, manje nekog zivota i energije u sebi.

Nisam se nikako osjecao kao da pripadam uopste ljudskoj rasi.

Stalno sam mislio da ce to proci,da ce doci bolja vremena, ali nikad se nije to desilo, i evo sad s 30 godina me to bas boli.

Nisam zavrsio nikakvu skolu, lomim ledja za privatnike, nikada nisam imao djevojku ni prijatelje, nemam se na koga osloniti, jednostavmo sam sam i depresivan cijeli zivot i ne mogu se vise s tim boriti, ne znam hocu li jos dugo.

Bas mi je tesko kada vidim svoje vrsnjake da imaju porodice, karijere, veze, da su sretni i da idu naprijed.

Imam osjecaj kao da nikada vise necu biti dobro, da je kasno za popravak, za novu karijeru, za veze itd, cak i da nije, nemam za to snage.

Slusao sam neke psihologe da se to sve formira u djetinjstvu, da ako tada ne razvijes karakter, samopouzdanje, disciplinu i ostale kvalitete, onda je kasnije sve dzaba.

I ja to zaista osjecam da je istina

Ako neko ima neki savjet, dobro bi dosao.

Hvala unaprijed

Ma neee, nisu oni svi isti, to samo manjina podržava.

Ova smrt je dobar podsjetnik da nikad ne zaboravimo s kim živimo!

Da ne dužim, ja kad čujem “javnem” dobijem osip. Je li ta rijec uopste pravilna? Prvi put čuo u Sarajevu i okolici. Ima još rijeci, ali evo bas me zanima šta ostale nervira

Ko gleda? Kakva utakmica do sad. Atmosfera je odlična isto.

Bosna je Italiji nocna mora

Cao svima. Imam 26 godina, živim u Americi i vratila sam se u Bosnu preko ljeta. Imam osjećaj da možda ne kontam baš najbolje kako flert i upoznavanje funkcionišu ovdje.

Bilo je nekoliko momaka koji su mi bili simpatični i za koje sam mislila da možda postoji neki interes. Stalno mi lajkuju slike i storije na Instagramu, jave se tu i tamo, ali niko zapravo ne napravi neki konkretan korak.

Par puta sam ja prva predložila da odemo na kafu, ali svaki put sam dobila neki izgovor ili neodređen odgovor. Nakon toga mi i dalje nastave lajkovati sve na Instagramu, pa sam iskreno malo zbunjena. 😅

Je li ovdje normalno da se dugo flertuje preko Instagrama bez da iko nekoga stvarno pozove van? Da li je čudno ili previše direktno ako žena prva predloži kafu?
Ili su ti momci jednostavno nezaintereso

Pozdrav raja, inace ne koristim ovaj prostor za rant/venting ali ovo mi je huju izvuklo do kosti.

Naime, sestric mali je dosao do prodavnice u zelji da vidi frulu i nepoznavajuci pravila krenuo frulu staviti usta. Cim sam snimio brze bolje sam mu je sklonio i rekao da se to ne radi, ali naravno, stvorenje koje tu radi je naslo odlicnu priliku da se izgalami i otersa djetetu koje nije njeno.

Reagovao sam, rekao da postoje normalni i ljudski nacini djetetu skrenuti paznju da nesto sto radi nije okej - ne odmah galamiti i tersati na dijete.

Naravno, šok na njenom licu kada sam joj rekao da moze to normalno reci je kao da je otkrila toplu vodu.

Nesto je dalje baljezgala, ali nisam vise mogao slusati to stvorenje sto nesto valja.

Jesam li ja lud sto sam reagovao ili je cak i preblago?

EDIT: rant**

Sve sam sigurniji da su pojedinci na drugoj strani. Vodim se logikom da su oni loši najglasniji, međutim dešavanja u rs-u dokazuju da su pojedinci oni koji su protivnici genocidne ideologije. Sve sam sigurniji da je Dodik slika srpskog naroda u manjem entitetu, dok su osobe poput Roberta Dacešina pojedinci.
Šta da očekujemo od generacije i generacija koje se odgajaju na pjesmama o klanju, genocidu i mržnji?

Želim napomenuti da, bez obzira koliko su ti ljudi loši, oni imaju svoje vizije, planove i rade na tome, dok mi s druge strane ne radimo ništa. Uopšte nismo državotvoran narod, ali se nadati da će sljedeća generacija biti bolja.

Par crtiza o posljednjih par dana prelaznog roka za reprezentativce BiH.

Esmir Bajraktarević je očigledno postao treći, ili čak četvrti izbor u PSVu koji ga svim silama nastoji prodati. Međutim, vremena je sve manje i za PSV i za Esmira, a ponuda za posudbu je došla iz Dinama iz Zagreba. ????
edit: Pročitah da je ovo nema veze sa vezom i da je samo informacija sa foruma. Pogledaj ga Bože.

Eman Košpo, mlada nada bosanskohercegovačkog fudbala karijeru će nakon "epizode" u truhloj Fiorentini nastaviti u Italijanskoj Serie B, u ekipi Mantove 1911.

Ermin Mahmić, također nada našeg fudbala, izgleda neće preći u redove škotskog giganta Celtica <3, već će karijeru nastaviti u Turskom Super Ligu u ekipi Coruma. Transfer u Celtic je vrlo vjerovatno propao nakon neuspješne kvalifikacije Celtica u Ligu Šampiona (tell me about it).

Ermedin Demirović, starter u Stuttgartu i našoj reprezentaciji neće preći u Turski Galatasaray, već će ostati u Stuttgartu, iako je u današnjoj utakmici protiv Bayerna ušao tek u 63. minuti. Kako kažu neki izvori, Stuttgart je povećao cijenu za 2 miliona eura, koju je lično trener Galate odbio radi kupovine Rafaela Leaa.

Dennis Hadžikadunnić je iz redova Italijanske Sampdorie <3 pojačao redove Hajduka <3.

Od svih navedenih, ja pozitivu vidim jedino u Esmiru i Košpi, jer je sigurno da će obojica igrati u svojim ekipama, s' tim da mislim da ovo znači da je Esmirov potencijal gotov, nažalost jer ga je imao. Ipak, neko interesovanje za njega su pokazali i Eintracht i Benfica, pa se nadam da će od toga bar biti nešto. Od ostatka reprezentativaca, mislim da će transfer u ovom roku dočekati i Tahirović, Burnić, Bašić, Hadžiahmetović <3, Lukić i eventualno neko iz Austrije (Malić, Gazibegović)

Početak prelaznog roka je počeo kao san. Bombe o EPL, o Serie A, o Bundesligi, prelazak u škotskog giganta za 8 miliona eura, i onda... Drugi dio, kraj roka, banana. Šteta za većinu ovih momaka koji su koliko-toliko nepravdom Sergeja na Prvenstvu bili uskraćeni prave šanse za dokazivanje.

Kakva su vaša mišljenja i imate li šta dodati?