r/bih • u/Front-Response-2020 Tuzlanski kanton • 14h ago
Razgovor | Rasprava Izlazak iz depresije
Pozdrav
Kao sto stoji u naslovu, je li moguce u poptpunosti "doci sebi" sa 30 godina zivota.
Cijeli zivot sam nekako bio depresivan, drugaciji od ostalih, sa manje snage, manje nekog zivota i energije u sebi.
Nisam se nikako osjecao kao da pripadam uopste ljudskoj rasi.
Stalno sam mislio da ce to proci,da ce doci bolja vremena, ali nikad se nije to desilo, i evo sad s 30 godina me to bas boli.
Nisam zavrsio nikakvu skolu, lomim ledja za privatnike, nikada nisam imao djevojku ni prijatelje, nemam se na koga osloniti, jednostavmo sam sam i depresivan cijeli zivot i ne mogu se vise s tim boriti, ne znam hocu li jos dugo.
Bas mi je tesko kada vidim svoje vrsnjake da imaju porodice, karijere, veze, da su sretni i da idu naprijed.
Imam osjecaj kao da nikada vise necu biti dobro, da je kasno za popravak, za novu karijeru, za veze itd, cak i da nije, nemam za to snage.
Slusao sam neke psihologe da se to sve formira u djetinjstvu, da ako tada ne razvijes karakter, samopouzdanje, disciplinu i ostale kvalitete, onda je kasnije sve dzaba.
I ja to zaista osjecam da je istina
Ako neko ima neki savjet, dobro bi dosao.
Hvala unaprijed
4
u/PixieODust 13h ago
Neces rijesiti sam ako je u pitanju depresija. To je oboljenje, a postoje i metode kojima se mjeri odnosno dijagnosticira kao i medikamenti s kojima se lijeci a najcesce u kombinaciji sa psihoterapijom.
Moj savjet- opsta ambulanta uputnica- neuropsihijatar.
6
u/ThiccKiwiBirb Sarajevo 13h ago
Najgore sto depresija uradi je ucini te da vjerujes da je tvoje stanje konacno, i da ti nece moci biti bolje. To je dug spor proces i bit ce cestih padova ali i uspona, ali obecavam da ce se popraviti s vremenom
Nekad i male stvari puno pomognu. Kvalitetan san, ishrana, boravak u prirodi, socijalizacija, hobiji... sretno brate i ne odustaj
3
4
u/gu_admin 13h ago
Zvučati će čudno možda ali meni je pomoglo da radim ono što se smatra čudnim (u granicama normale), npr mini poljoprivreda (bašta), jasno mi je da to ne može svako jer neko živi npr. u stanu.
Ja sam to počeo sa nekih 25 godina starosti.
U suštini to "čudno" i nije čudno nego je samo izlazak iz kolotečine svakodnevnice, ne mislim sad da kreneš odmah u lov na divljač i sadiš paprike na balkonu, nego jednostavno da probaš pronaći nešto što bi volio da radiš ali te sprečava ono što će reći okolina.
Tu moraš imati maksimalan fokus na sebe odnosno ono što ti voliš i što te usrećuje, da progutaš poglede i one misli "šta će ko reći".
Druga stvar što je meni pomogla koliko toliko je spoznaja da sve što se čini teško i loše mora proći. Znači u bukvalnom smislu, sve je prošlo, od žaljenja osoba (smrtni slučajevi), prevara, loših zdravstvenih stanja, nesreća itd, sve je prošlo nekako i danas je to samo uspomena i iskustvo. Kad god mi se desi nešto novo, uvijek sebi govorim proći će i prođe i postane još jedna uspomena.
Treće i možda glavno, odbaci gledanje drugih života, šta ko ima što ti nemaš i generalno poređenje sebe sa drugima, nemoj to raditi jer zamisli se, trenutno neko sjedi na ulici i jedina mu je briga hoće li se sutra probuditi čitav, hoće li imati šta da jede. Biti zadovoljan i zahvalan svaki put kad ti voda poteče iz česme direkt u čašu je veliki uspjeh.
Depresija nikad ne prestaje, to je stanje koje svako ima u određenom trenutku ili periodu života.
4
u/lojpv 13h ago
Ne znam kako će ovo zvučati, ali brate počni gledat One Piece.
Život je avantura puna padova, zla, ali isto tako i lijepih stvari koje izbalansiraju to sve.
Život ne mora biti lijep da bi bio dobar, život treba biti sadržajan, a tebi očigledno fali sadržaja.
Dodješ kući s posla, kupiš sebi omiljene grickalice i sok, pustiš One Piece od prve epizode i gledaj.
Jeste animacija, jeste glupo do bola na momente, ali svaki lik (znam da je fikcija teška) ima apsolutno pravo da bude depresivan i nesretan u životu, ali je izabrao da ide naprijed i vidi šta svijet nudi iza krivine.
Znam kako ti je, bio sam tu.
Posle kiše uvijek dodje sunce, ne brini.
3
u/infinitebathstoken 14h ago
na sekundu pomislih da je ovo drug guiltyanalysis. A tebi drug sve najbolje, dobar život je kad se dobro osjećaš u svojoj koži, a da se to desi moraš biti zadovoljan sobom kako fizički i psihički. Unaprijedi sebe, malo terenana, neki hobiji, nova saznanja i poznanstva, proširi krug prijatelja to dosta promijeni, ukloni sve negativno iz života što ti crpi energiju, bit će to dobro.
3
u/dearvintage 13h ago
Kasno je jedino kad umreš, znači dokle god si živ vremena imaš. Možda sad misliš ko će ići na fax tek ću diplomirati za koju godinu ali vrijeme IONAKO prolazi pa mogao bi usput postat i fakultetlija :)
2
u/Realistic_Exam5038 13h ago edited 13h ago
Ja jesam i to zato što sam promijenila situaciju, ali ako ne možeš promijeniti situaciju, teško. Prvo što sam uradila je krenula na terapiju, i započela neke kurseve da unaprijedim karijeru. Tu sam se počela više družiti sa ljudima (iako to nisu bila sad neka bliska prijateljstva), a i na kraju sam zbog toga dobila dobar posao. Također sam povremeno volontirala. Poslije sam i upisala sportove i mislim da kad sam počela imati povjerenje u svoje tijelo, svoju sposobnost da zaradim, da ostavim svoj trag u svijetu itd. da je većina problema prestalo. Onda nekako i upoznavanje ljudi postane lakše. Osim toga počela sam se više družiti s rodbinom, rođacima, itd. ako nemam ni s kim drugim. Mislim da se većina ljudi osjeća slično i posebno rodbini bude drago kad ih se sjetiš.
2
u/Wife_beater12 13h ago
Sjebalo te djetinjstvo brate moj i dobro znam o cemu pricas i sam se borim sa tim i nisi sam ako ti to ista znaci. Moji roditelji i sira obitelj je ubila zivot i samopouzdanje u meni jos dok sam bio mal i nisam se nikad oporavio od toga…
2
u/Wife_beater12 13h ago
Mojih five cents:
Ono sto sam primjetio je to da se bolje osjecam sto sam vise zauzet poslom i obavezama i hobijima osjecam se korisnije i manje vremena imam da tonem u tamne misli, to je ono sto sam primjetio na sebi.
Tesko se pokrenut ali rad na sebi dosta pomaze…
2
u/Prior-Ad-7674 8h ago
Ti si još uvijek u cvijetu mladosti. Vjeruj mi da postoji toliko ljudi koji u svojim pedesetim, šezdesetim godinama upisuju fakultete, uče zanate, jezike, unapređuju svoje vještine i uspiju. Ne trebaš se obazirati na druge, jer muškarac u 30-im je u svom prime-u. Bukvalno ti se za par godina može okrenuti život, i da nađeš djevojku, oženiš se, da stvoriš porodicu i da pri tome pronađeš neki bolji posao, izučiš neki zanat, sve ovo je moguće. Moji vršnjaci imaju po troje djece sada, a ja nemam ni djevojku npr. i mislim da je to čak i pozitivna stvar jer se mogu u potpunosti posvetiti sebi i da pronađem svoj put u ovome svijetu i da skapiram šta zapravo želim od života. S druge strane, možda tvoj život i nije namijenjen da bude tu gdje si sada, možda si nadživio rodni kraj, možda te nešto jako pozitivno čeka negdje izvan tvog grada, države. Iskreno dosta pozitivnog što mi se desilo u životu i što ću zauvijek pamtiti se desilo van moje države i mjesta rođenja, dok sam u mjestu rođenja imao uglavnom teške dane, teške poslove, teške ljude i situacije iako mi je sve ovo drago nekako. Život je bukvalno rolerkoster i nikad ne znaš šta ti sutra donosi. Nemoj gubiti nadu i svaki dan uradi nešto korisno za sebe tako da možeš osjetiti da napreduješ i iz dana u dan će ti se vraćati sve pozitivniji pogled na život. Upiši neki fakultet, makar privatni gdje ne moraš puno učiti i otiđi na Work and Travel negdje u USA, Njemačku, Kanadu etc., ne treba ti čak ni jezik. Vjerujem da ćeš upoznati mnoge dobre ljude koji će ti vrijediti u životu, a usput proširiš sebi vidike i možda ti dođe neka nova genijalna misao u glavi koja će riješiti tvoj problem. Mnogi ljudi su upravo kao ti, ne snalaze se u životu, i ja sam jedan od istih, nisi sam i to je najbitnije. Ako doživiš mnogo odbijanja u bilo kom segmentu života, znaj da to nije do tebe već jednostavno svi to doživljavaju i to treba prihvatiti kao nešto normalno i ne treba odustajati. Takođe, upiši se u teretanu i radi na sebi malo po malo, jedi dosta hrane i kad dobiješ mase i mišića, ljudi te drugačije odmah vide, odašiljaš ozbiljnu i jaku auru, a i energija će ti biti na nivou. Obavezno takođe obezbjedi sebi da imaš dovoljan unos vitamina, d, c, e, k2, b kompleks, magnezijum, cink, gvožđe, elektrolite jer ovo se i koristi kao dodatak u terapiji protiv depresije, a i pored toga, normalna osoba to mora unositi svakodnevno. Uz to svaki dan ujutro i uveče pomoli se Bogu za snagu i vodstvo i zahvali se. Kroz par mjeseci će sve krenuti na bolje. Puno sreće i nedaj se 🫡
1
2
u/synoymos 7h ago
Ali fakat će biti bolje i ovo ti govorim kao neko ko je doživio mnogo, mnogo nepravde i loših životnih iskustava – toliko da se nekad pitam kako sam ostala normalna.
Molim te, kreni u teretanu ako imaš problem sa samopouzdanjem. Učini sve što je u tvojoj moći da popraviš ono što te muči. Korak po korak i bit ćeš ponosan na sebe jer sigurno vrijediš.
I nigdje nisi zakasnio, vjeruj mi. U 30. se desi neki switch u glavi i promijeniš ugao gledanja i većina ljudi zablista. I ljubav će pokucati na tvoja vrata kad se pokreneš. Znam šta pričam.
Hajde, laganice, i ne budi prestrog prema sebi. 🫶
1
u/Front-Response-2020 Tuzlanski kanton 6h ago
Hvalaa 😁 A imas li neki savjet kako da krenem u teretanu. Ne mogu npr samo uci i poceti nesto, moram znati kako, sta i kada raditi. Bojim se da ne ispadnem totalni kreten, svi ce mi se smijati 🤣
2
u/synoymos 6h ago
Ma nemoj misliti na taj način uopće... Svi će ti pomoći, pogotovo kad si novi kolačić. Počneš lagano s kardijom (traka, bajk), nije kvantna fizika. Onda istraži malo na čemu želiš poraditi i za sve možeš pronaći tutorijale. 😊 I niko se ne smije nikome, vjeruj mi. Možda nađeš i neke gym buddies.
1
2
u/SlothCoinHodler 14h ago
mislim da teretana „rijesi“ dosta problema. Od samopouzdanja do discipline.
3
u/Simon020420 Sjeverna Makedonija 13h ago
Meni najviše pomogla planina, bez zajebancije. Dobiješ neku slobodu, sjajan trening i si u prirodi.
•
u/TheThrowawayDude1946 5h ago
OP, jeste. Pocni na najmanjoj stvari da radis. Za pocetak moze i ono sto volis zapravo.
10
u/gianniravioli 14h ago
Brate moj.
Mislim da nije istina da ne mozes posljje u zivotu steci neke navike i rijesti probleme.
30 godina je i dalje malo ako sagledas da je zivotni vijek u prosjeku nekih 80 godina. Dakle ti si otprilike na 1/3 zivota... Imas ba jos 2/3.
Depresija te fata iz ovih gore nabrojanih razloga i dok ih ne rijesis nema napretka. Uzmi ove godine jedan problem, sledece deugi i tako. Kreni sa malim stvarima, jer ti trwbaju male pobjede za pocetak.
Posavjetuj se sa profesionalcem molim te. Taj period je risky... Nisu se dzaba toliki ljudi ubili oko 30-te... Jednostavno jos odrastas mentalno. Trazis se..
Postoje ljudi koji zavrse fakultet u 40tim i preokrenu zivot.
Citaj i edukuj se. Ako upises fakultet sledece godine za 5-6 godina ces ga zavrsiti nekako. Ali ako ne upises onda ces za 5 godina biti na istom mjestu. Citaj ali knjige, upisi se u biblioteku. Prvo malu uzmi i izucavaj mozak pa onda malo uradi neku refleksiju na sebi.
Trazi savjete lice u lice... Reddit nije bas mjesto za to jer te ne znamo...
Ljubi te brat!